Makroekonomske reforme za ekonomsko pokretanje BiH
Da li Bosna i Hercegovina treba novi pristup i novu ekonomsku politiku, pitanje je koje se u posljednje vrijeme sve više i više postavlja. Može se slobodno reći sa razlogom.
Prije desetak dana, mnogi strani mediji objavili su podatak da je BiH prema stopi registrovane nezaposlenosti, koja iznosi između 38 – 40 %, među prvima u svijetu,. Od nas su bolji samo Džibuti i Kongo. Prema dostupnim statističkim podacima, imamo istu stopu nezaposlenosti kao 2008. godine, prije dolaska Svjetske ekonomske krize, koja je značajno pogodila i BiH. Za razliku od 2008. godine, kada smo imali istu stopu nezaposlenosti, danas iz entitetskih budžeta vraćamo deset puta više novca za otplatu duga nego što je to bilo 2008. godine. U posljednje tri godine, otplata duga iz budžeta FBiH raste brže nego rast prihoda od indirektnih poreza. Sa druge strane, prosječna plata u FBiH je u posljednje četiri godine povećana samo za 9 KM. U 2017. godini, strane direktne investicije (FDI) su bile najniže u posljednjih desetak godina. Strane finansijske institucije nam stalno snižavaju prognoze rasta GDP-a, tako da on u prosjeku iznosi 2.5% godišnje, što je manje nego prosjek regiona.
2015. godine, zbog drugačijeg pristupa EU prema BiH, tj. fokusom na ekonomske, a ne na političke teme, dobili smo «Reformsku agendu» koja je trebala unaprijediti oblasti javnih finansija, poslovne klime, tržišta rada, reforme socijalne zaštite, vladavinu prava i javnu upravu. Svjedoci smo ipak, da nakon gotovo tri godine, rijetko ko može reći šta je pozitivno donijela agenda, osim što su nam usvojeni novi nameti na gorivo, kroz Zakon o akcizama.
Razloge zbog čega nismo kao zemlja krenuli naprijed, tj. ostvarili pozitivne rezultate jeste nepostojanje vizije i ekonomskog plana kuda i kako se kao zemlja želimo kretati.
Glavni makroekonomski problem BiH i dalje predstavlja visoka stopa registrovane nezaposlenosti, koja može ugroziti makroekonomsku poziciju BiH u srednjem i dugom roku. Ukoliko želimo ovaj problem na pravi način rješavati, treba nam jedan sasvim novi pristup i Nova ekonomska politika – koja će putem makroekonomskih reformi pokrenuti BiH, bar u ekonomskom smislu.
Problem visoke stope nezaposlenosti, u velikoj mjeri je povezan sa visokim opterećenjima rada. Poslodavci, prije svega u realnom sektoru, prinuđeni su davati radnicima minimalne plate, plaćati državi najosnovnije obaveze, kako bi uopšte preživjeli. Visoka opterećenja su upravo dovela da imamo veliki udio sive ekonomije, koji se prema nekim procjenama kreće od 100.000 – 150.000 radnika. Rješenja treba tražiti u stimulativnom smanjivanju stopa doprinosa, koja ne bi prelazila 25% bruto primanja radnika. Na ovaj način, ukoliko bi se država odrekla dijela svojih prihoda, kako bi se jednim dijelom rasteretilo poslovanje, ali i sa druge strane povećala minimalna primanja radnika, koja u ovom prijedlogu iznose 750 KM, došlo bi do značajnog rasta agregatne (ukupne) potrošnje na nivou ekonomije. Kroz ovu mjeru iz domena fiskalne politike i politike dohotka, najveću korist bi osjetili radnici u realnom sektoru, čija bi se primanja u značajnoj mjeri povećala.
Zašto je to bitno?
Da bi se BiH ekonomski pokrenula, potrebno je povećati potrošnju. Potrošnja predstavlja oko 80% GDP-a naše ekonomije. Brzim rastom potrošnje, dolazi do bržeg ekonomskog rasta. U ovom slučaju, rast potrošnje je moguće ostvariti samo rastom primanja radnika, a on je opet moguć samo smanjivanjem opterećenja rada, tj. smanjivanjem doprinosa. Svaki radnik, koji dobije povećanje primanja, a radi za ispod prosječnu platu, sav svoj novi dohodak će potrošiti, zbog visokih troškova života, jer nažalost ne može ništa štedjeti. Štednja u ovom slučaju predstavlja destimulativni faktor rasta. Kada svaki radnik potroši sav svoj dodatni dohodak, to će dovesti do velikog povećnja potrošnje. Rast potrošnje dovodi do rasta i potražnje za proizvodima i uslugama, što predstavlja signal kako domaćim, tako i stranim proizvođačima da povećaju svoju proizvodnju. Zbog rastućih potreba sa tržišta, bit će primorani da zaposle dodatnu radnu snagu, što će dodatno smanjiti nezaposlenost.
Sa druge strane, ukoliko privredu dodatno rasteretimo raznih parafiskalnih nameta, kojih ima u BiH 3.400 (za razliku od Hrvatske gdje ih ima 170), poslodavci će biti stimulisani da zaposle dodatnu radnu snagu, ali i da ojačaju finansijku poziciju preduzeća.
Rješenje za ostvaranje novih domaćih i stranih firmi treba biti u značajnom rasterećenju procedura za osnivanje pravnih lica. Apsurdno je, da u vremenu informacionih tehnologija i dostupnosti interenta, treba između 30 do 60 dana za osnivanje firme, dobijanje raznih rješenja, dozvola i otvaranje bankovnog računa. Smatram mogućim, da se kroz jedan uvezani informacioni sistem, firma može registrovati u roku od 24 sata za 1 KM, te dobiti na e-mail, sva neophodna rješenja u elektronskom obliku.
A kakve će tu biti posljedice po državu?
Pozitivne! Država će možda imati i najveće pozitivne efekte u konačnici. Iako će mnogi reći da će smanjivanjem stopa doprinosa doći do pada prihoda u van budžetskim fondovima, istina je da će se više novca prikupiti kroz oporezivanje potrošnje, putem indirektnih poreza. Potpunim prelaskom na trezorski način poslovanja, negativnih efekata za van budžetske fondove neće biti. Kroz ukidanje raznih nameta, olakšavanja procedura za osnivanje firmi, doći će do dodatnog i novog zapošljavanja, što će opet dodatno povećati potrošnju, koja je ključna za nove prihode države.
Formulisanjem Nove ekonomske politike u BiH, rast GDP-a od 6% godišnje više nije nedostižan, kako nam se to prije činilo.
Tekst pripremio: mr.sc. Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar.
Izvor: Akta.ba
