Skip to content

O nama

POZITIVCI, riječ-dvije

 

Kada je američki izdavač i medijski mogul William R. Hearst, o kojemu možete čitati u prvom broju Pozitiva, predstavljao nedjeljni dodatak u koloru „The American Humorist“ reklamirao ga je kao „osam strana višebojnog blještavila pored kojeg duga izgleda kao olovna cijev“.

U međuvremenu, zahvaljujući tehnologiji, duga je i doslovno implementirana na stranice suvremenih izdanja, a u rukama našeg dizajnerskog tima, bit ćemo skromniji od Hearsta – zasjala je u punom sjaju i koloru.

No, unatoč svim mogućnostima tog tehnološkog i dizajnerskog blještavila koje posramljuje dugin kolorit, Pozitiv je tražio i, na ovom mjestu neskromno dodajemo,  ponudio više u samom rukopisu. Jer, koliko god otvorili vrata svim pozitivcima, svakom slobodnom mišljenju i razmišljanju, pa ih potom odabrali kao autore tekstova za časopis, treba imati i ponešto sreće. Mi smo imali.

Za neke ste već čuli, neki će se prvi puta predstaviti javnosti. Nešto su rekli sami o sebi, nešto smo im dopisali želeći ih predstaviti ne samo imenom i prezimenom te onim što pišu, već i dodatkom o ličnosti. U riječi, dvije ili više, evo ih abecednim redom:

 

Beg, Tanja

Rođena na otoku, zaljubljenik u prirodu i pisanu riječ. Nakon dugogodišnjeg eksperimentiranja u poslovnom životu našla se u novotrendnom zanimanju life coachinga kojeg obavlja angažirano i s ljubavlju. Neutaživa znatiželja Tanju tjera na učenje i stjecanje novih saznanja koje rado dijeli s drugima njoj najdražim oblikom: pisanjem. Predstavlja se tekstovima o afrodizijacima, ekstravagantnom kulinarstvu i  traženju odgovora na pitanje – Lilit ili Eva?

 

Begoli, Nadira

Rođena Tuzlanka, 50-godišnja Nadira (Hadžić) Begoli, osnovnu školu i gimnaziju završila je u Gračanici, gradu na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, a studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Pisanje kao vid komunikacije i umjetničkog izraza njeguje unatrag više godina. Predstavlja se kratkim pričama s atmosferom i trenutkom koji nikad ne prolazi u List na vodi, Nenastanjivost i O jednom umjetniku. Ispovjedila je Branka Đurića i osvrnula na život i djelo Marguerite Yourcenar, te bila neumorna i posvećena stvaranju časopisa kojega imate u rukama.

 

Dizdarević, Maida

Vječiti avanturista po ocu, 26-godišnja Sarajka, već je u četvrtoj godini iskusila svoje prvo putovanje, dok je od majke, koliko je to moguće reći, nasljedila odgovornost.  Privržena je prirodnim naukama, što je isplivalo u idealnu kombinaciju kreativnosti, stalne promjene lokacija i kontakta s raznim biljem. Nakon diplomiranja i dugogodišnjeg skupljanja para prvi put se odlučuje za samostalno putovanje po Evropi, a mi ćemo Maidu čitati s veće distance u putopisnoj reportaži U zemlji Kmera.

Zadovoljstvo nalazi u sitnicama, čitanju, plesanju i pjevanju, mada će se svi koji je znaju, složiti kako je baš i nije lijepo slušati dok pjeva.

 

Drinjaković, Mersiha

U dobi od četiri godine stekla je nadimak Novinarka koji je zaradila izrezujući vijesti iz Oslobođenja i čitajući ih u improviziranom studiju u dnevnom boravku. 33-godišnja Mersiha pamti priređivanje faksirane vijesti iz Društva za ugrožene narode kao prvi novinarski zadatak te jedno od prvih snimanja na terenu: prilog o festivalu Sarajevska zima . Od predviđenih pet minuta uzimanja izjave od Ibrahima Spahića, ostala je sat vremena u razgovoru koji je prekinula – istrošena baterija radijske opreme. I danas je zahvalna kolegama za ovo vatreno krštenje.

Prošla je skoro sve novinarske rubrike u Dnevnom avazu, a od 2005. godine matičnom redakcijom zove magazin Gracija gdje radi kao urednica.

Proteklih petnaestak godina provela je u namjeri da živi od pisanja i zasad uspijeva. U Pozitivu su kroz njezine ruke u rubrici intervjua prošli dekan Veljko Trivun i violinistica Violeta Smajlović Huart, a osvrnula se na EDUS, EU i Evropu danas.

 

Đuderija, Slobodanka Boba

Majka jednog 18-godišnjaka, Šibenka rođenjem i Splićanka odrastanjem, završila je srednju ekonomsku školu u Splitu. Govori i piše na tri jezika – engleski, talijanski i francuski – pa je većinu radnog vijeka radila kao prevoditeljica, i u turizmu. Pisati je počela u Slobodnoj Dalmaciji, aktivna je na blogu Marchelina, a slavu je stekla pričom Četnikuša objavljenom na portalu e-novine.

Boba je glavna urednica splitskog portala e-ćakule i prošlogodišnja pobjednica Casanovafesta za najbolju blogersku erotsku priču. Objavila je zbirku poezije Morske erotske, ili 22 pjesme posvećene moru, ljubavi i podneblju, a u pripremi joj je objava  prve knjige, zbirke kratkih priča pod naslovom Smijeh je tražila. Prije osam godina jedna njezina priča uvrštena je u knjigu Sve priče: antologija nepoznatih autora.

U ovom broju posjetilo ju je Sarajevo, osvrnula se na Batinu iz raja i napisala Vrag će ga bit.

 

Majetić, Alojz

Pjesnik, prozaik i dramski pisac, 73-godišnji pozitivac iz Rijeke, studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a radio kao korektor, novinar, samostalni književnik i urednik. U književnost je ušao kao promotor jezičke razigranosti i slobode s prozom u trapericama i žargonskom poezijom.

E-tehnologiju koristi u novim proznim knjigama. U Moru bačenom u nebo pod naslovom Digitalno more objavljuje dvije proze pisane na internetskom blog-servisu, a roman Bestjelesna gotovo je u cijelosti pisan na Internetu. Zajedno s mnogo mlađom spisateljicom Danielom Trputec, preko Interneta je napisao roman Glasovi ispod površine.

Alojz naglašava svoju trozavičajnost: goransku u kojoj je proveo godine do studija u Zagrebu, urbanu u kojoj se tematikom vezao za jezik i sudbine zagrebačke pobunjene generacije i, kako sam voli reći, sadašnju pučinsku – živeći veći dio godine na otočiću Susku i doživljavajući elementarnost okoliša kao dodir s mikro i makro dimenzijama. Otud nam i njegovo Vrijeme u prahu.

 

Matić, Siniša

Profesor filozofije i sociologije, rođen prije 43 godine u Zadru gdje se školovao, živi i radi. Mikroetikom se bavi oko dvadeset godina.

Predstavlja se u prilogu Problemofilova mikroetika, kojega je napisao, uredio, za potrebe priče i fotografirao te za njega, nakon kraće potrage za vizualnim rješenjima, pronašao i rascrte.

 

Pavičić, Tomo

Veći dio života proveo je u Zagrebu gdje se i rodio 1982. godine. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Hrvatskim studijima s temom Platonova koncepcija umjetnosti. Kako mu je Zagreb bio mali, preselio u Veliku Goricu gdje neumorno stvara po čitave dane. Zbog ravnoteže u svemiru, donosi nam Jednu dobru i jednu lošu vijest. Tomo je neoženjen, ali će u srpnju promijeniti uvjerenje i bračni staus u želji da uveliča izalzak prvog broja Pozitiva.

Namjerava zadržati svoje prezime.

 

Podany, Aleksandra

Rođena 1970. u Sarajevu. Nakon završene Srednje medicinske škole, stiče zvanje fizioterapeutskog tehničara te se zapošljava na Institutu za fizijatriju i rehabilitaciju – Ilidža. Visoku kozmetičku školu završila je u Lyonu, a praktična iskustva stekla u eksperimentalnim salonima prestižnih svjetskih kozmetičkih kuća. Članica je Svjetskog udruženja kozmetologa i dugi niz godina, kao vodeći kozmetičar i make-up stilista, radi Sarajevo fashion week.

Kao potvrda iskustva i znanja, dolazi joj poziv i vizažistički angažman od tima slavne klizačice Katarine Witt. Prepuštamo se njezinim savjetima i stručnim rukama u kolumni Iz ladice moje bake.

 

Škrbić, Kažimir

Šibenčanin, životom Zadranin, poslom i duhom vezan za otok Vir, okorjeli novinski entuzijast i medijski profesionalac te ljubitelj povijesnih bespuća, nogometa, fudbalera i timova, stripa, košarke i filma. Izmijenio je mali milijun mailova s urednicom Nadirom u obostranoj želji da Pozitiv bude što bolji, a u feljtonu Žuti dječak i žuto novinarstvo pokušao napisati kako je i zašto novina postala žuta. Sa strip-serijalom Niža bića, Kažo se predstavlja svekolikoj javnosti.

Ima 41 godinu, jednu Anu, pudlicu i mlađeg brata (dolje).

Škrbić, Nikola

Gimnazijski profesor u dobrim godinama, donekle njegovan, iz grada podno Šubićevca, zadarski diplomac sociologije i filozofije, samom sebi rob i gazda, novinarsko dojenče i literarni maloljetnik, upravo izrađuje svoju prvu, javnom sudu otvorenu, spisateljsku iskaznicu i traži svoju publiku uz zamolbu da ga se javno kritizira – ako se baš mora. Piše Mjesečne introvjue i analizira Balkansku antiAntigonu.

Ima 36 godina, ničije mačke i starijeg brata (gore).

 

Smailbegović-Malackov, Vlatka

Da su jedine batine, koje je negdje oko treće godine dobila od pokojnog tate, urodile plodom i izbile joj bikovsku upornost, njezin bi životni put vjerovatno izgledao sasvim drugačije. Ali, išlo je ovako:

Lijepo djetinjstvo i ranu mladost provela je u rodnom Tesliću. Za Banjaluku je veže srednjoškolski period, studij arhitekture za Sarajevo, dok joj holandska faza života od 1992. i izbjeglištvo još uvijek traju. Vlatka je arhitektica, pa iako je tehničke struke, uvijek je rado čitala i zapisivala neke svoje misli. To i sada čini u kolumni Straaah s jos većim entuzijazmom i zadovoljstvom.

Raduje je uloga supruge i majke predivne kćerke i sina. Tekstove za Pozitiv, govori nam, želi ostaviti i njima.

 

V., Luciano

Prije 34 godine rođen u Mostaru, a od početka osamdesetih živi u Sarajevu gdje i danas boravi, s izuzetkom četverogodišnjeg perioda koji je proveo na učenju u inozemstvu. Trudi se objektivno ocjeniti subjektivni doživljaj svijeta oko sebe, što nerijetko preispituje te formira druge stavove. Ne boji se nepoznatoga, i nije intelektualno mrtav, unatoč negativno nastrojenom okruženju. Kako preživljava, Luciano piše u kolumni play.open.minded.

 

Vrana, Sead

Nastanjen u Sarajevu, ima 35 godina te ženu i kćerku za koje živi i koje ga svaki dan nečim obraduju. Njegov trud donio mu je zvanje magistra društvenih nauka, zbirku poezije Garnirane utopije koju je objavio dok je još vjerovao da poezija može promijeniti svijet, i nekoliko fotografija koje je napravio za vlastiti ćeif, a objavio za simboličan honorar.

Htio je da bude pilot, ali je zbog buđenja teško naoružanog naroda zaglavio u pješadiji. Živi od uklanjanja neeksplodiranih ubojnih sredstava, jer je od svih poslova koje bi volio raditi za taj najbolje plaćen. Kad ga zabole živci fotografiše, a kad mu pukne film piše. Voli jela sa roštilja, zeljanicu, crno vino, sok on narandže, svoj posao, uličnu fotografiju i vožnju biciklom u prirodi.

Spisak onoga što ne voli značajno je duži. Je li Hollywood nakon 11. septembra jedna od tih stvari, pročitajte u prvom dijelu feljtona.

 

Zorić, Alen

Rođen u Karlovcu 1976. godine gdje je živio do devetnaeste godine, pa se preselio u Rijeku gdje živi i sada. Zainteresiran je za autentično življenje koliko god ga je moguće ostvariti, a donosi nam tekstove Emerson i dubinsko poučavanje i Škola po mjeri djeteta.

Kada bi se drugima morao predstaviti u nekoliko riječi, Alen nam poručuje kako ne zna kako bi to napravio. Ako bi bilo dovoljno navesti generalije, dodaje, to je lako i dopunjujemo ga – učinjeno.